Istorija Pčelarstva
Prvi kontakt između pčela i ljudi verovatno se desio kada su lovci sakupljači meda, svoje prste prvi put stavili u košnice. Čovek je bio željan slatke zlatne guste tečnosti, ali je sigurno tada osetio i prve bolne ubode pčela.
Očigledno je da se odnos između pčela i čoveka razvijao tokom vekova i da su sva dešavanja išla ka obostrano korisnoj saradnji i zadovoljstvu. Kroz dugu istoriju saradnje pčele i čoveka, pčelice su u nekadašnjim bogatim drevnim kulturama, ali i modernim religijama, predstavljane pre svega kao izuzetno važan simbol saradnje, plodnosti, ali i marljivosti.
Prvi kontakt sa pčelama čovek je imao u trenutku kada je svoje prste stavio u košnicu kako bi izvadio med!
Sigurno ste u prirodi videli vredne pčele kako sleću na cvetove, uživali u kvalitetnom medu, ali ne verujemo da znate kako je nastala pčela. Sve je zapravo krenulo od toga kada je osa započela svoju evoluciju pre čak sto miliona godina. Trag najstarije pčele na svetu, pronađen je u Mjanmaru (nekadašnja Burma) u poznatoj dolini Hukavng (Hukawng Valey).
Ne samo da se istraživanjem došlo do značajnih istorijskih saznanja kada je pronađen fosil star čak 100 miliona godina, nego se saznalo da su pčele evoluirale od osa. Postoji naučno saznanje da su se tokom evolucije razdvojile dve vrste osa i to pre čak 130 miliona godina. U ta vremena čovek je tek započeo svoju evoluciju i posedovao je izuzetno skromne dimenzije, recimo da je bio nešto veći od sadašnje čovekove šake.
Pčele su zapravo evoluirale od ose pre čak 100 miliona godina!
Prvi pčelari na samom začetku razvoja pčelarstva, nisu bili čuvari već isključivo ljudi koji su samo sakupljali med. U Španiji u blizini Paukove pećine Aranja u neposrednoj blizini Valensije, pronađena je slika u pećini. Ova pećinska slika datira čak iz 9000-te godine p.n.e. i na toj slici se vidi kako tadašnji čovek stavlja svoju ruku u košnicu kako bi sakupio med. Praistorijski čovek je na toj slici naslikao čak i nekoliko pčela koje lete u njegovoj blizini.
Uzgajanje pčela u planiranoj domaćoj varijanti da tako napišemo, započelo je pre 2500 godina p.n.e. još u Antičko vreme, ali najpre u Kini pa kasnije i u Egiptu. U sunčevom hramu poznatog faraona Njusere Inija, pronađene su potpuno netaknute košnice od slame i gline, koje datiraju od 900-te godine pre nove ere.
Na jednoj slici u pećini koja datira od 9000-te godine p.n.e. vidi se tadašnji čovek koji stavlja ruku u košnicu!
Poznato je da su prve da kažemo proizvedene košnice, izrađene od drveća i to od izdubljenih panjeva stabala koja su pala na zemlju. Upravo ta stabla koja su pala na zemlju, bila su ujedno i potpuno prirodno stanište za mnoge rojeve tadašnjih pčelinjih društava.
Međutim ove košnice su na žalost korišćene samo jednom. Jer kada je tadašnji čovek želeo izvaditi med iz košnice prvo je iz nje morao eliminisati pčele, zatim je izvadio saće i sa njega cedio med, a nakon toga je košnicu uništio.
Prve poznate košnice izrađene su u izdubljenim panjevima stabala koja su pala na zemlju!
Pronađene slike još iz doba mezolita, verovatno su i jedne od najstarijih primera saradnje pčele i čoveka te konzumiranje divljeg meda. Na pronađenoj slici koja je po nekim procenama stara čak 15000 godina, može se videti žena koja nesigurno sakuplja med. Ona je med sakupljala iz jednog pčelinjeg gnezda koje je bilo formirano u steni, tako što je stajala na merdevinama koje su bile sačinjene od užadi.
Slični crteži opet prikazuju, kako ljudi u divljini sakupljaju med iz gnezda pčela koja su se uglavnom nalazila u visokim šupljinama drveća koja su bila naslonjena na stene. Zanimljivo je da se u mnogim delovima sveta i danas med sakuplja baš na ovaj način.
Za ljude iz plemena Gurung u Nepalu za narod Vedas u Šri Lanki, kao i neka beduinska plemena, sakupljen med je izuzetno važan izvor prihoda za svakodnevni život. Za pojedine narode sakupljanje meda je izuzetno važan ritual, ali je za njih med hrana kao i značajan izvor zarade.
Na jednoj staroj slici koja datira od pre 15000 godina vidi se žena koja sakuplja med!
Prvi organizovani vid pčelarstva započet je u Egiptu, kada su stanovnici ove drevne zemlje košnice dizajnirali i proizvodili od trske i grančica. Ove košnice su pčelarima tog vremena omogućavale formiranje i upravljanje pčelinjim zajednicama nadaleko poznate kao egipatska pčela.
U širem regionu reke Nil nedge do 1500-te godine p.n.e. pčelarstvo je bilo izuzetno omasovljeno. Mnogi administratori kako su ih tada zvali, prihvatali su med kao sistem plaćanja od strane farmera. Sakupljeni med se skladištio u specijalne glinene posude na kojima se otiskivao žig koji je označavao koji je kvalitet i boja prikupljenog meda.
Kada već pišemo o egipatskom pčelarstvu, treba svakako navesti da je med korišćen u verske, ali i medicinske svrhe. Med se najčešće koristio za saniranje rana kao antiseptik, a bio je i u standardnoj ponudi egipatskim bogovima.
U drevnom Egiptu prve košnice su proizvedene od trske i grančica!
Pčelinji vosak se kao izuzetno važan sastojak koristio čak i tokom procesa mumifikacije faraona, ali se isto tako koristio i u proizvodnji sveća. U jednoj egipatskoj mitologiji se navodi:
Kada je bog sunca Ra plakao njegove suze su se pretvarale u pčele, koje su oprašujući cvetove na taj način donosile plodnost.
Poznato je kako je o pčelarstvu pisao čak i Aristotel i to u svojoj knjizi Historia Animalium. U svojoj knjizi Aristotel je pisao o svojim zapažanjima razvoja pčelarstva pa je čak pisao i o svakodnevnom ponašanju pčela. Fan Li inače filozof, a kasnije čak i državnik u svom tekstu izdatom oko 500-te godine p.n.e. pod nazivom Zlatna pravila poslovnog uspeha, pisao je o velikim prednostima drvene košnice.
Pčelinji vosak se u drevnom Egiptu koristio za mumifikaciju Faraona!
Kultura Maja postojala je duže od 1800 godina, a najverovatnije je da su Maje imale izuzetno razvijeno znanje o pčelarstvu. Uvek su gledali da povećaju broj košnica, ali su vodili računa da ne oberu preveliku količinu meda. Takvo razmišljanje je bilo ispravno, jer su uvek pažljivo ostavljali dovoljnu količinu meda za prehranu pčela.
Narod Maja je očigledno bio dobro edukovan pre nego što je počeo sarađivati sa pčelama, jer su radili ponekad i sa hiljadama košnica, a da ih nije ubola nijedna pčela. Košnice su izrađivali od izdubljenih trupaca i to u obliku neobičnih bubnjeva. O tome koliko je ovaj drevni narod cenio pčele i pčelarstvo, govori i informacija da su svaku košnicu pojedinačno rezbarili sa oznakom vlasnika košnice, kao da su ih rezbarili sa specifičnim ornamentima i figurama.
Narod Maja je imao razvijeno znanje o pčelarstvu!
U Izraelu su pronađeni prvi dokazi o o pčelarstvu kao delu poljoprivrede, a koji datiraju od pre 3000 godina. Odlično očuvani cilindri koje su najverovatnije korišćene kao košnice, pronađeni su negde u dolini Jordana. Osim košnica, pronađeni su i ostaci pčela radilica, kao i medonosnih pčela.
Zanimljivo je da se med u Egiptu nije koristio samo za ishranu nego u medicini i svečanim ritualima. Pojedine slike koje su pronađene u faraonskim grobnicama, posebno su ukrašavane. Zidovi grobnica su ukrašavani sa detaljima koji ukazuju na procese tokom proizvodnje meda, ali i svih onih detalja kao što je vađenje, uklanjanje saća i skladištenje i čuvanje proizvedenog meda.
Grci su se nakon pada egipatskog carstva odlučili na značajne promene u proizvodnji meda. Započeli su proizvodnju fiksnih horizontalnih košnica, koje su bile izdužene, cilindričnog oblika, a koje su bile proizvedene od nekoliko materijala. Košnice su proizvodili od plute, pletenih grančica, drvenih dasaka, stajnjaka, balvana i gline.
Prvi dokazi o pčelarstvu kao delu poljoprivrede u Izraelu datiraju od pre 3000 godina!
Evropsku pčelu britanski su kolonijalisti doneli u Ameriku i tako započeli ozbiljniji razvoj pčelarstva u ovoj zemlji između 1600-te i 1700-te godine. Njima je bio potreban period od čak 200 godina da pčelu poznatu pod nazivom Apis Melifera, presele na zapadnu obalu američkog kontinenta.
Košnice u kojima su držali pčele na američkom kontinentu, ličile su na saksije koje su okrenute naopačke. Ove košnice neobičnog izgleda, proizvodili su od slame ili od gline, a na donjem delu bila je rupa kroz koju su pčele ulazile i izlazile iz košnice.
Ričard Remnant je 1637. godine došao do zanimljivog saznanja, kako pčele ne sakupljaju med već ga proizvode, a da su pčele radilice zapravo ženke. Bumens i Huber inače tadašnji državljani Švajcarske, sproveli su prve ozbiljne studije u upotrebi pčelinje antene, proizvodnji voska, rojenju, kao i detaljnijem razvoju matica.
Izdanje „Košnica i pčela“ koje je izdao 1853. godine LL Lanstrot, dovelo je do prave revolucije u pčelarstvu. Godine 1857. Džon Mehring je osmislio i proizveo podloge za voštano saće. A 1863. godine je osnovana i sa radom počela kompanija Dadant i sinovi, inače u ono vreme najveći prodavac pčelarske opreme.
1637. godine došlo se do saznanja da pčele ne sakupljaju već proizvode med!
Za mnoge privrede Evrope, pčelarstvo u pčelinjim šumama bilo je izuzetno važno, mada je ovakav način bavljenja pčelarstvom odnosio puno uloženog vremena. Pčelarenje u košnicama od balvana, kao i tkanim košnicama, bilo je popularno u zemljama istočne Evrope, a naročito u Litvaniji, Nemačkoj i Poljskoj.
Ovaj način pčelarenja bio je popularan pre svega zato što je ta metoda pčelarenja omogućavala da se košnice donesu u blizinu naselja gde su živeli ljudi, kao i da se košnice po potrebi transportuju na bilo koju lokaciju.
U Francuskoj, Engleskoj i još nekim zemljama zapadne Evrope, pčelari su proizvodili specijalne kamene konstrukcije, takozvane Pčelinje bole. Da bi ih zaštitli od spoljnjih atmosferskih prilika (vetra, kiše i snega), košnice su postavljali na zidove koji su bili okrenuti ka jugoistoku i jugu i to u samoj blizini voćnjaka.
Proizvodnja meda u pčelinjim šumama bila je nekada davno izuzetno popularna!
Med se u novije vreme bere u košnicama kojima se upravlja, mada još postoje društva divljih pčela koje i danas proizvode med. Uobičajeno je u Evropi da pčelari svoje košnice u drugom delu vegetacije tokom godine, presele na neko drugo mesto.
Kada su Južni Sloveni naselili Balkan, tada pčelarstvo dobija znatno veći kulturni i privredni značaj. U to vreme med i vosak nisu proizvedeni samo za tadašnje stanovništvo i trgovinu, već je med bio plasiran i vojsci. Zanimljivo je da su još za vreme Kralja Milutina pčelari bili oslobođeni vojnih pa i svih drugih dužnosti. Iz ovih činjenica može se izvesti jednostavan zaključak da je u srednjem veku med, bio izuzetno cenjen proizvod u trgovini.