Istorijat Pčela
Pčele, ose i mravi imaju zajedničko poreklo, a poznato je da su se neke vrste osica hranile nektarom. Međutim neke od njih bile su pravi predatori i te ose su se hranile proteinima mladih insekata.
Zanimljiva je priča o tome da je predak pčele bila osa. Međutim osa se pre oko 125 miliona godina prestala hraniti insektima i odjednom postala da kažemo vegetarijanac. Prestankom hranjenja insektima, ose počinju prikupljanje polena i tada nastaje revolucionarna promena u oprašivanju cvetova.
Pretpostavlja se da pčele vode poreklo iz južne i jugoistočne Azije, a postoji čak i mogućnost da vode poreklo sa Filipina. Poznato je da sve vrste pčela na svetu imaju svoje mesto porekla, jedino je nepoznanica mesta porekla za vrstu pčela pod nazivom Apis melifera (Apis mellifera).
Pčele, ose i mravi imaju zajedničko poreklo!
Pojedina ispitivanja fosilnih zapisa koji su pronađeni u evropskim naslagama, ukazuju na mogućnost da su se prve Apis pčele, pojavile na granici geološkog perioda Eocena i Oligocena (34 mia). Mada to automatski ne znači da praistorijske medonosne pčele vode poreklo iz Evrope, već da su samo pčele u tom periodu već bile prisutne u toj regiji.
Iz određenih izvora opet saznajemo da su najstariji fosilni dokazi o nastanku pčela, pronađeni u jednom komadu ćilibara. Ovaj fosilni dokaz pronađen je u jednom rudniku u severnoj Burmi. Pretpostavlja se da je ovaj komad ćilibara, star čak možda i više od 100 miliona godina. U to vreme pčele su imale podelu na različite vrste, a pretpostavlja se da pronađeni fosilizirani insekti dele pojedine karakteristike, koje su zajedničke osama i pčelama. Mada se smatra da ovaj fosilni dokaz više podseća na pčelu, nego na osu.
U nastajanju i razvoju pčela kroz vekove na njihovim nogicama se pojavljuju dlačice, koje su sa razvojem određenih delova njihovog tela na taj način znatno lakše prikupljale polen za razliku od ose, njenog nekadašnjeg pretka.
Cveće se opet kroz istoriju prilagođavalo razvoju pčela i razvijalo tako da pčelama što više i lakše omogući prikupljanje njihovog polena. Obostrana evolucija cveća i pčela, dovela je do ogromne raznolikosti pčela, tako da danas u celom svetu postoji, sakuplja polen i pravi med, oko 30.000 vrsta pčela.
Pretpostavlja se da pčele vode poreklo iz južne i jugoistočne Azije!
Ilustracija iz drevnog Egipta iz 2400-te godine pre nove ere, dokazuje da su ljudi tada po prvi put počeli uzgajati pčele i proizvoditi med. Zanimljivo je da se u jednom hetitskom pismu iz Anatolije u Turskoj, prvu put zvanično spominje jedna krađa košnica.
U jednom dokumentu se navodi da su stanovnici Mesopotamije, pčele uzgajali u košnicama 700 godina pre nove ere.
U Egiptu je po prvi put pokrenut organizovani vid pčelarstva, a prve košnice su bile pravljene od grančica trske.
Ovaj tip dizajnirane košnice, omogućio im je da upravljaju čitavim kolonijama pčela. U dolini reke Nil pčelarstvo je bilo izuzetno zastupljeno, a med je bio prihvatan i kao sredstvo plaćanja. Egipćani su med sakupljali u glinenim posudama i na te posude su utiskivali žig, kojim su označavali boju i kvalitet proizvedenog meda.
Kina se može pohvaliti dugom istorijom pčelarstva i proizvodnje meda. Kineski pčelari su pčele koristili za proizvodnju pčelinjeg voska, meda pa čak i za oprašivanje useva. Za razliku od Evropske pčele, pčela je ranije u Kini davala znatno manje meda. Pčelarstvo je bilo izuzetno dobro razvijeno i izuzetno isplativo u ovoj zemlji, sve do poznate dinastije Istočni Han od 25 do 150 godine.
Narod Maja je vremenom značajno razvio znanje uzgoja pčela. Ovaj narod je postavljao veći broj košnica, kako bi na taj način povećao broj pčela. Međutim interesantno je da su pčelari ovog poznatog naroda, vodili računa o tome da ne uberu previše meda, kako bi ostavili dovoljnu količinu za ishranu pčela.
Na pojedinim mestima su postavljali stotine, a ponekad i hiljade košnica u kojima su uzgajali „medene pčele“ kako su ih nazivali.
Maje su košnice pravile od šupljih stabala u obliku velikih bubjeva. Svaki bubanj tačnije košnicu, ukrašavali su raznim ukrasima, znakom pa čak i likom vlasnika košnice. Neobično je to što su pčele ulazile u košnicu tako, što su pre toga napravile rupu u sredini košnice.
Te rupe u košnicama su po potrebi bile zatvarane kamenim diskovima okruglog oblika, koji su se koristili za zatvaranje umesto čepova. Ovi kameni diskovi su ujedno i najstarije pronađeni pčelarski predmeti na svetu. Ispitivanjem se došlo do saznanja da ovi diskovi datiraju od 300-te godine pre nove ere pa sve do 300-te godine.
Narod Maja je vremenom značajno razvio znanje uzgoja pčela!
Najstariji dokumentovani zapis o prikupljanju meda, pronađen je u pećini Pauk u blizini Valensije u Španiji. Ovaj zapis prikazuje ženu na nekoj vrsti merdevina, kako iz pčelinjeg gnezda koje je bilo postavljeno na jednoj kamenoj litici, sakuplja med. Neki drugi crteži prikazuju slične aktivnosti ljudi, koji iz šupljina koje su se nalazile na visokim liticima u divljini, takođe sakupljali med.
Zanimljivo je da se ovaj izuzetno star način prikupljanja meda, praktikuje i danas. Ovaj metod i u današnje vreme koriste Vedas ljudi (Veddhas people) iz Šri Lanke, neka beduinska plemena u sirijskoj pustinji, kao i Gurung narod iz Nepala.
U srednjovekovnoj Evropi, prikupljanje meda, zasnovano je na već ranije korišćenim sistemima prikupljanja. Tadašnji pčelari su tražili velika stabla u kojima su boravile divlje pčele. Kada su pronašli stabla sa pčelama, pčelari su pravili male zaštitne ploče, koje su stavljali na otvore stabla.
Te ploče su štitile pčele od raznih spoljnjih predatora, a opet su pčelarima omogućavale laku dostupnost meda. Izuzetno je zanimljivo, kako je ovaj način pčelarstva u severnoj Evropi bio potpuno uobičajen i da je doveo do stvaranja brojnih „pčelinjih šuma“.
Pčelinje šume su bile uglavnom vlasništvo tadašnje crkve, ali i aristokracije. U zapadnoj Evropi pravljene su „Pčelinje bolesnice“ kako su tada pčelari zvali košnice, koje su pravljene od kamene konstrukcije. Ovim tipom pčelari su uspeli košnice i pčele u njima, znantno kvalitetnije zaštiti od raznih predatora i nepovoljnih vremenskih uslova, preciznije od kiše i vetra.
Najstariji dokumentovani zapis o prikupljanju meda, pronađen je u pećini Pauk u blizini Valensije u Španiji!
Pojedini narodi i danas beru med od divljih pčela, mada se pčele sada uzgajaju na potpuno moderan način. Današnji dizajn košnica nosi naziv Langstrotska košnica, koju čine pojedinačni drveni okviri i drvene kutije. Uklanjanjem drvenih okvira lako se pregledaju košnice, ali se i znatno lakše može ubrati vosak i med. Prednost ovih modernih drvenih košnica je u tome, što se znatno jednostavnije mogu premestiti na neku drugu lokaciju.
Kroz dugu čovekovu istoriju, prepliću se brojne priče o pčelama i ljudima. Pčele su u mnogim modernim religijama i kulturama, prikazane kao simbol marljivosti, saradnje pa i plodnosti. Smatra se da je pčela odigrala zapravo ključnu ulogu u razvoju ljudskog društva, poljoprivrede i ljudskih tradicija.